Šampione odlikuju želja, vizija i san

Istinska lepota sporta nije samo u radosti pobede, već i u činjenici da nam sport omogućava da se oblikujemo kao ličnosti, u tome što nas uči da poštujemo sebe i druge i da uvek i na terenu, ali i van njega, dajemo maksimum. Lepota sporta je i u porazu koji nas uči da se nosimo sa životom i da se uvek moramo boriti više kako bismo iz svakog problema izašli kao šampioni. Najbolji sportista grada Leskovca za 2019. godinu, rukometaš Andrija Atanasković jedan je od razloga zašto je svaka utakmica leskovačkog tima ,,Dubočica 54“ praćena uz mnogo žara i entuzijazma i zašto svi željno iščekuju utakmice na domaćem terenu. Svojim rezultatima poslednjih sezona, leskovački rukometaši su ispunili očekivanja Leskovčana, vrativši gradu na Veternici zasluženi epitet grada rukometa.

 

Andrija Atanasković iz Leskovca, rođen je 9. juna 1987. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu. Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja upisao je u Nišu 2006. godine i završio 2010. godine sa prosekom 9,46 kao student generacije. Trenutno je student doktorskih studija na matičnom fakultetu, a za svoje rezultate tokom školovanja višestruko je nagrađivan kao dobitnik Dositejeve stipendije, kada se svrstao u red najboljih studenata u zemlji, i stipendije grada Leskovca preko Fonda za mlade talente. Tokom studija bavio se i naučnoistraživačkim radom, a njegovi su radovi objavljeni u brojnim referentnim časopisima u zemlji i inostranstvu.

 

Uprkos izuzetnim akademskim dostignućima, Andrija nikada nije zapostavio svoju najveću ljubav – rukomet. Prve sportske korake načinio je sa svega šest godina. Već tada je u njemu rasla želja, vizija i san da na terenu bude najbolji, da bude šampion. Govoreći o svojim počecima, Andrija navodi da je prva generacija rukometnog kluba „Meteor“, u kom je naučio kako se trči, skače i bori za svoj klub. „Danas se borim za svoj klub, za svoj grad koji pokazuje kako se brine o sportskim klubovima i sportistima“, kaže Andrija. Sa svojih petnaest godina dobio je prvi profesionalni angažman, uživo sanjajući svoj dečački san. U svojoj dugoj karijeri igrao je za rukometne klubove „Mokra Gora“ iz Zubinog Potoka, „Zaječar“ iz Zaječara, „Železničar“ iz Niša, „Vranje 1957“ iz Vranja, „Planinka“ iz Kuršumlije, „Topličanin“ iz Prokuplja, „Dubočica“ iz Leskovca, a boje reprezentacije Srbije branio je kroz mlađe rukometne reprezentativne selekcije. Sa pomenutim klubovima osvojio je Kup zapadne Srbije, trostruki je osvajač Kupa istočne Srbije i vicešampion Kupa Srbije. Proglašavan je za najboljeg igrača Super B lige 2018. i 2019. godine, a 2020. godine za najboljeg igrača Super A lige i drugog strelca Super A lige. Iste godine proglašen je za najboljeg sportistu grada Leskovca, a za ovu nagradu kaže da mu je najznačajnija u karijeri, jer je njegov grad prepoznao njegov kvalitet, poručivši „Upamtite jedno - Šampion se ne postaje na utakmici, već na treningu kada niko ne gleda vaš rad i trud, a vi dajete sve“.

 

Zahvaljujući angažmanu naših rukometaša na terenu, klub u kojem Andrija igra, RK „Dubočica 54“, 2019. godine se posle 20 godina vratio u najviši rang takmičenja - Super A rukometnu ligu. Već prve takmičarske sezone na iznenađenje svih završava na 5. mestu na tabeli. Uz podršku grada u sezoni 2020/2021 trenutno se nalazi na trećem mestu na tabeli i obezbedila je učešće u plejofu. Ono što je najupečatljivije i najbitnije je podrška koju ovaj klub dobija sa tribina. U proseku utakmice ovog kluba sa tribina prati preko 2500 gledalaca, dok je na utakmicama protiv rukometnih klubova „Zvezda“ i „Partizan“ na tribinama bilo preko 4000 vatrenih navijača.

 

Zbog trijumfa koji su pretvoreni u ponos grada, zbog toga što na najbolji mogući način promoviše Leskovac i što je jedan od leskovačkih najboljih ambasadora i uzor najmlađima, Andrija svakog dana igra utakmice u kojima odnosi pobede jer je u svom gradu jedan od omiljenih sportista.